Mene iskreno boli ona stvar koju nemam ako se ljudima ne sviđa radnja u mojoj priči ili lik i glimac koji ga predstavlja. Preko pisanja se ja najbolje opuštam i to je meni jedino važno. Ako se nekome priča ne sviđa, ne mora je čitati. To je sva mudrost svijeta.

ja imam puno priča (većinom nedovršenih) koje ne objavljujem. dora je čitala dio jedne. a ja sam čitala njezin Zid.

ne, ovo moje još nije gotovo, to ja za vrijeme nastave pišem pa sad moram pričekati da opet počnem

a Zid hoću čim prije pročitati do kraja...

ma ja pod nastavom samo šaram po koricama.
inače bolje funkcioniram kada sam pod stresom (čitaj: kad je škola) pa možda i izađe nešto kreativno iz mene.

ova moja priča (3. svjetski rat + vampiri) je nastajala isključivo za vrijeme hrvatskog

kod mene pod biologijom, kemijom i glazbenim proizlazi najbolje jer su to jedini predmeti pod kojima ili umirem od dosade, ili gotovo ništa ne radimo.
a moja koju pišem za sebe bi trebala biti o tinejđerima koji se pridružuju protestu, a radnja pokušavam smjestiti u 70-e. u hrvatskoj.

Ja sam u športskom razredu i na to se nekad i izvlačim, pa idem na zamišljene treninge kad baš ništa ne stognem. A ako mi se nešto baš piše u školi, radim to pod fizikom i matematikom...zato što mi idu, pa ih ne moram baš previše učit...samo kod kuće mal provježbam.

Kod nas u sportsku gimnaziju idu više manje bitange i do četvrtog razreda se broj učenika prepolovi. I nisu baš na dobrom glasu u školi.
Ja popodneva koristim samo za učenje, nakon što odspavam sat vremena jer mi je onda lakše razmišljati.

Nisam ja bitanga
Prolazim s pet nula, ne nisam bitanga. A i mi u športskom imamo isti program kao i ostatak škole, samo što eto nemamo tjelesni. Imamo i iste profesore i sve to. Jedino se par kretena izvuklo na to da može upisati gimnaziju jer su predebilni da bi skupili dosta bodova.

Ja najbolje učim kasno navečer.

EDIT: nisam športska gimnazija, nego idem u športski razred u općoj gimnaziji.

5.0 ?
Pa u pravilu nema neke velike razlike u programu sportske i opće, ali u mojoj školi su one vidljive. Profesori puno manje traže od njih jer misle da su njihove mogućnosti manje od naših.