Dakle, roleplay. Znate već kak to ide, ne smijete govoriti u tuđe ime i to.

Ušla sam u knjižnicu, odmjerenim korakom, popravljajući pelerinu u hodu. Kako je tu tiho, prošlo mi je kroz glabu. Pa naravno, kad je Madam Pince dežurala. Smjestila sam se za jedan od stolova odsutno gledajuću učenike čiji su iznervirani uzdasi zbog neuspješnih zadaća parali tišinu. Možda naiđe netko zanimljiv...


[jel se može ova tema stavit pod sticky, tak da se odvoji od ostalih?]

Stajala sam ispred jedne police i tražila sam knjigu za predavanje. Nema je. Shit.
Scarlett je prošla pored mene. "Pst." rekla sam nadajući se da će me čuti.

Odmjeravajući Madame Pince i odvračajući pogled prema Zabranjenom odjelu, skrenula sam među police tražeći biografiju Joscelind Wadcock, poznate tragačice Puddlemere Uniteda.

"Ne želim tu sliku u glavi. Ne želim tu sliku u glavi.", ponavljala sam u sebi, nerado se prisjećajući trenutno najsočnijeg trača u Hogwartsu.

Okrenula sam se prema Roxy, s malim osmjehom, i šapnula:"Bez brige, bit ću tiha."
Pogledala sam na drugu stranu, te vidjela kako Lana pomalo zgađeno pokušava ne gledati u Madam Pince. Potpuno sam ju shvaćala. Jer, Madam Pince i Filch u ljubavnom klinču nisu bili baš najljepši prizor za zamišljanje.

"Nisam te utišavala. Pokušavala sam te dozvati" rekla sam snuždeno. "Treba mi neka knjiga koje nema ovdje."
A onda sam bacila pogleda na Lanu. "Auch. Filch i Pince?"

"Aha. Svi znaju za njih. Samo...mene zanima gdje je bila Gospa Norris dok su oni...pa...bili zaposleni.", rekla sam oklijevajući, a zatim se nasmješila. Gospa Norris je bila nevjerojatno iritantna mačka.

"Napokon", promrljala sam iznervirano, napokon našavši knjigu na kraju police. Nasmijala sam se, vračajući se prema stolu Madame Pince, držeći knjigu kao da je zlato.

Ugledala sam profesorice Speer i Kent. Stojeći jedna uz drugu, odmjeravale su Madame Pince istim pogledom kao ja trenutak prije.

"One znaju", pomislih "Dobar dan", pozdravih ih, cereći se.

Trčala sam kroz hodnik kao da me goni krdo gladnih vukodlaka. Bez da sam toga bila svjesna, uletjela sam u knjižnicu i zabušila u Lanu kojoj su knjige ispale iz ruku. Podigla sam se s poda i vidjela kako me ravnateljica i predstavnica mog doma odmjeravaju...

Našavši se odjenom na podu, zbunjeno sam sam se pokušavala pridići, držeći se za pelerinu profesorice Speer.

"Mogu se kladit da je...", podigla sam se s poda te dovršila misao naglas "Alexis", ciknula sam tobože iznenađeno, cereći se. Iza sebe sam začula glasan kašalj Madame Pince, koji se vjerojatno odnosio na Alexisino luđačko utrčavanje u knjižnicu.

Oprostite, odmah sam se ispričala s lažnom notom sažaljenja u glasu. Znate kako sam nespretna. Gravitacija me naprosto vuče prema sebi. Zato stalno padam.

Madame Pince je frknula nosom i ošišnula me pogledom, očito očekujući da jedna od profesorica napokon progovori i odredi mi kaznu. Stoga sam na lice nabacila najnedužniji osmjeh i nedužno zatreptala okicama.

Ušla sam u knjižnicu i vidjela dvije cure na podu. Nisam mogla suspregnuti smijeh.

Nakon Alexisinog mahnitog utrčavanja nisam se stigla ni okrenuti, a ona i Lana cu već bile do mene na podu. Zbunjeno sam pogledala Madam Pince koja nas je sve probadala ljutitim pogledom, i slegnula ramenima. "Koliko ja znam, ne postoji kazna za nespretnost."

Zgrabila sam knjigu s poda, pogledavši profesoricu Speer. Nisam se mogla ne nasmijati onome što je rekla. Madame Pince je još jednom ljutito frknula nosom te se vratila svome poslu.

"Pa, ovoga...", rekla sam, oklijevajući "Idem ja... Tamo", kimnula sam glavom prema praznome stolu u sredini knjižnice "Alexis?"

Nacerila sam se još jednom i zgrabila svoje knjige o napitcima. Lagano sam se odšetala do Madam Pince, te joj lažno zavjernički pokazala rukom da se približi. "Ovaj...jel istina ono što se priča...pa znate...da ste vi i gospodin Filch...bili u, ovaj, akciji? Mislim, nemojte me krivo shvatiti, dobro je to za zdravlje. Samo...idući put budite...ahem...tiši?" Nisam si mogla pomoći.

Iscerila sam se i požurila za Lanom. Voljela sam profesoricu Speer zbog svih povlastica koje sam imala kod nje.

Šta danas čitaš? Igru prijestolja opet ispočetka?, namignula sam Lani, a onda spazila kako nam se Nemarie smije.

Usput sam uspjela čuti što je profesorica Speer upitala Madame Pince te sam se pukla smijati. Obje žene su me začuđeno pogledale.